AMFORIZAM

Amfora je vaza prijeistorijskog i antičkog doba. Trbušastog je oblika. Oslikana je kompozicijama mitološkog karaktjera. Amfora je starina, često i ljepota, te zato skupocenost. Aforizam je kratak litjerarni oblik kojim se kazuje neka životna istina. U našoj književnosti aforizam je čest. Postoji i mišljenje, da je taj aforizam visokog nivoa. Treba ipak primijetiti da postoje i podvrste našeg aforizma. Jedan pravac se zove amforizam. To je aforizam koji izbjegava životne teme i ide što dalje od savremenih objekata. Ništa stvarno škakljivo i rizično, moto je amforizma. Napraviti bezopasnu dosjetku, to je sve. I kad je najbolji, kitnjast, lijep, mitologiziran, trbuškasti amforizam samo je za vitrinu. Dok se pominje Hag, amforističar piše na temu niskih penzija. Za njega Srebrenica ne postoji (slučajno, to je blizu istine), jer je u fokusu njegove pažnje jedan vic o udovicama iz prošlog vijeka. Ali insistira da je bespoštedni kritičar svega postojećeg – u enciklopediji.