KAPETAN

Nek jedrenjak bijeli bistre valove
siječe. Tovari na luci usputnoj jalove
istorije tonu. Otisni se, pusta i modra
pučina mami; bokom vitim kao pokraj odra
pobožno klizi ka luci i uvali mita,
nek narednu tamo tovari tonu svita
premilosna. U veće dubine roni, gaz
bezdna žudi iz kojeg šiklja mlaz
guste one tame eona. Sa mnoštva dokova
opojne stižu tone. Lađo prepuna, od tereta
surovih naših ljeta: jedra ti plamene riječi šereta
i filozofa napinju. Plutaj, na radost pučine
gutaj tone i tone. Što dalje od paučine
sumornog dana.Tone na pramcu, tone na jarbolu
i na palubi svuda. U krotkom, slatkom bolu
pučinu u pučinu. Prostor pravi za novi
balast. Gde stane jedna staju i tri tone. Plovi
lasto, krstarico osvećena. Ovamo tone! – a posle toga
tone i tone i tone i tone i tone i… do moga!

Brod tone.