Pomolak stvari pod Jejevicama

Sećanje na Vukotu Babovića

Zapisnuti!

MALI ESEJ

Mali esej o žestini uzroka

Društvene promene odgovor su na uzrok stanja. Nagomilane teškoće u svojoj punoći i ukupnosti prepoznaju se kao uzrok željenih promjena. Kako prepoznati dovoljan uzrok za početak reformisanja stanja? Svakako, uzrok moramo okarakterisati stepenom žestine: mlaki povodi ne mobilišu izvršioce. Problem je što i povodi enormne žestine ne valjaju. Tragamo za uzrocima koji su toliko markantni da nas ozbiljno opominju na zaostajanje, ali koji istovremeno nijesu toliko napredovali da su odveć iritirajući.

Kad analiziramo narode koji su, komparativno, imali srećnu istoriju, primijetićemo da su uspijevali zbog hvale vredne osobine da prepoznaju prave uzroke teškoća još dok su ovi uzroci tek u početnoj fazi svog uspona, to jest dok su male, a opominjujuće žestine.

Elite društvene koje imaju dar da signaliziraju uzroke u ovoj poželjnoj fazi, a istovremeno uspijevaju da u društvu oforme podrška značajne statističke težine, pravi se kreatori budućeg blagostanja. Dobar primer takvih promena daju nordijske zemlje; način na koji tvore socijalni mir; filozofija njihovih sindikalnih pokreta; razumijevanje lokalne i globalne solidarnosti.

Mi po pravilu dopuštamo da se uzroci „ufište”. Vlastodršci istrajavaju u odbrani nereformisanog stanja preko svake logike i mimo svake potrebe.

Time se gubi društveno vrijeme.

Još je gore što, tako, dobijaju na značaju one sirove snage koje će biti izvršioci transformacije. Ako za promene trebaju izvršioci koji su bukači, svaštočinje, nevaspitanivi – takve ćemo imati na vlasti i u novim okolnostima (za koje su oni sami veoma zaslužni). Time se stvara krug sle sudbine.

Od ljudi prevratničara tražimo premnogo, koliko oni po prirodi stvari ne mogu da pruže. Jer su nam trebale njuhove necivilizovane osobine (u uslovima okasnele intervencije). Oni će i dalje biti necivilizovani – čak će se time i dičiti. Jer su takvi kakvi su ušli u imidž pobjednika. I jer smo im, željni novoga, aplaudirali dok su svojom sirovošću ukljanjali stare norme i navike (a sirovost je tada bila nužna, jer nije bilo akcije ranije, kad nije bila nužna).


← POSLOVICA? · DRŽAVA →