PTVU!

izdig: proplakavanje na proplanku

Kuću bih pokrio, a nema sljemena;

njivu bih orao, a nema sjemena;

konja bih sedlao, a nema remena;

uždio bih oganj, a nema kremena –

u: smrt nas poslaše pre sudnjeg vremena!

Gazde domaće, prekursori¹ vremena!

Zloslutna nijemo dojavi kometa².

U pustoši neba osta pustoš veća.

Repom ledenim sjever sasmudi svijeta.

I stari zeboše, streknuše i mladi,

a moliše se gospodu žeteoci –

od letećeg, gojnog zazorni izmeta!

Boleščine vaskrsnuše, muk i gladi

(što dočuše astrolozi i proroci).

Obnoć obistiniše crne se slutnje:

pukoše bačve vodonik-hlorida³,

vjetri s visina namah dunuše smradni,

kisjele padoše kiše, i ubiše.

S duge pokapa, rastoči ljuti znoj.

Na pustolini i ornici sumpornoj

gaču pjane vrane, pase luda stoka,

iz stublina gnjilih žuti znoj izdiše

i zaudara (ptvu!) koritom potoka.

(E, svaka je presveta od zlih proroka!)

Štetna, lepljiva se gamad leže,

hiljade se u burilu, u rukavu,

u jastuku, na prozoru, u bunilu,

podno strehe, u kolijevci, i u zvečci –

u školskoj bukare se biblioteci!

I lijepe se sline na police, na kapake,

na torbake, ispod škrinje, u budžake;

popljuvane fine knjige-avetinje

svedoče davno šta rekoše zli žreci:

gamad će se smradna hiljaditi

među slova, u školskoj biblioteci!

Od modrih drhtimo peta do koljena,

povijenih ramena, ludog tjemena –

i kućili bi kuću, nema sljemena,

i sedlali bi konja, nema remena,

u uždili bi oganj, nema kremena!

U smrt nas poslaše pre sudnjeg vremena –

pa niko da kaže: evo je istina

u Avliji⁴ kod prekursora plemena!

Vjesnici koji se kurče: donose vijesti koje su samo kreirali; hoće da mijenjaju kurs; reč nije naša, ali pojava jeste. ↩
Po svoj prilici, riječ je o velikoj kometi čije su ime mještani kako-tako izgovarali Hjakutaki ; literatura: Vasiona, broj 4, 1997. Ili je ipak govor o Hejl-Bop kometi? U tom slučaju konsultovati: V. Babović, Napušten tor, Ošišani jež, 1997. ↩
HCl; bezbojan plin bockajućeg vonja (Egon Wiberg, Anorganska kemija) ↩
Omiljena riječ I. Andrića ↩

PTVU!

Footnotes