SVE U KRUG

Danas je 25. avgust 2005. godine. Zgodan trenutak da se govori o petogodišnjici ubistva Ivana Stambolića. I da se prozove naručilac tog ubistva. Umjesto toga, zatrpani smo informacijama šta su rekli u Hagu optuženi Milošević, naručilac, i njegov svjedok, opruženi šešelj, konaručilac. Op šaj, op šaj, opšašaj!

Ali to nije sve. Tempirana je i ekskluzivna vijest, da je Amfilohije (sic!) pozvao Karadžića da se preda sudu u Hagu. Dao je intervju negdje u svijetu, pa o tome javlja BBC. Vijest treba da baci u sjenku sva druga normalna pitanja koja su nam na vrhu jezika, kao što je pitanje kad će naručilac da odgovara za (kumovsko) zlodjelo. To je onaj Amfilohije koji je objelodanio da je majka Radovana Karadžića rodila sveca. Sad naravno da zvuči loše ako on nagovara sveca da se preda. Zbog toga je paralelno plasirana očekivana vijest da su novinari loše interpretirali svetosavskog vladiku u Crnoj Gori. Ta on je samo izjavio da bi se, da je na mjestu Radovanovom, predao. Ništa više. Ta crkva uvijek tako i postupa: istovremeno kaže i da, i ne. Pa biraj.

U jedanaest sati prikazala je TV B92 film o četnicima Radovanu i Ratku; zove se Vođe. (Film je djelo Gorana Kovačića; bio je jednom pjesnik Goran Kovačić, zaklali su ga četnici u Drugom svjetskom ratu; sad ovaj Goran snima film o četnicima!).

Gledajući film, potsjetili smo se nekih nenadmašnih izjava ovih baraba. Radovan priča u kameru da Crnu Goru žele da odvoje od Srbije Vatikan itd, a zato što Srbiji valja uzeti topla mora! On nadahnuto priča, da su Crnogorci mali narod, pa im nema druge no da budu neobičan, ekstraordinaran narod… To se vidjelo, veli, i kod Dubrovnika. Veliki narodi su banalni, može im biti. Za Crnogorce bi banalnost bila luksuz, ne smiju oni to, inače propadoše… A zašto su Muslimani a priori neprijatelji? Jer su Turci bili okupatori, a Muslimani su sukcesoti Turaka, pa dakle…

I Ratko priča “jezgrovito”. On u stvari dalje razvija Radovanove poglede. Kaže da se čekalo na osvetu dugo, još od Bune protiv dahija. Ali je došao i taj žuđeni čas. Njemu je pripala čast da slisti Srebrenicu i time se srpski narod osveti Turcima… Ratko je vojnik i ima jednostavan izraz: kaže da je zločin poklon srpskom narodu, valjda za Vidovdan.

Ima jedna značajna scena u filmu. Gomila ubica na nekom brdu sprema se da puca na Sarajlije. Mitraljezac ubacuje redenik, nišani. Okolo se mota gomila zločinaca i odnekud je tu i jedno malo, simpatično crno kuče. Kuče skakuće, njuši obuću patriota, radosno je… Odjednom, paljanski mitraljez počinje da štekće. Jedino stvorenje u kadru koje je normalno reagovalo bilo je kuče; streknulo je, pobjeglo, pokušalo da nađe zaklon.

U filmu govore Radovanova ministarčina Toholj, i neki opskurni mladić iz glasila Patriot (?). Opravdavaju zločine, i na slobodi su. A ja se sjećam jedne pjesmice koju su puštali šoferi na megradskim linijama; pjevačica-djevojčurak je u toj pjesmici zaljubljena u najboljeg druga i ispovijeda slušaocima svoje ljubavne muke; izgovara neku kuknjavu, čini mi se ovako: vrtelo se sve u krug, bio mi je dobar drug. Ministar za informisanje i mladi čovjek iz četničkog medija isto poručuju: narode, vrtimo se svi u krug, Radovan je dobar drug! Jer:

Ako smo u krugu, ne moramo divaniti ni o početku, ni o kraju. Takva je duša kruga, te savršene figure…