VUK MIĆUNOVIĆ

Oh, do boga, aoh do vijeka!
da čudno li s glave pogibosmo!

Bauljahu iz ružnijeh snova!
Preko etra minulog stoljeća
sura lica blagoteleća.
Sa očnjaka prokapa im sreća;
prikrada se devedeset treća.

Taj pogled crni ledna svijeća
vas dugi ladni dan me podsjeća:
šunja se opet devedeset treća…

Oh, do boga, aoh do vijeka!
da čudno li s glave pogibosmo!