Fokus 4: Yanis

Fokus 4

YANIS

Glumac lika Yanis nosi transparent sa ovim natpisom. Prođe cijelom binom i staje pored mikrofona. Čeka najavu

(Overhed projektor baca sliku na zidu. Vidi se obala kod Medove. Kralj ima štap, stoji pored, zamišljen. Upire štapom u tačku koja se zove Medova, onda ide vrhom po površini mora, staje na jednom mjestu i dugo klima glavom. Onda je na zidu drugi slajd, prikazuje grčku obalu, obilježen je Krf i linija obale.)

Sekretar (Prekida Gospodara): Želi Vas viđeti neko građansko lice iz Grčke. Zove se Yanis, sa Y.

Nikola: Poznajem li ikakvog Janisa?

Sekretar: Osoba prijatne spoljašnjosti. Svjetski čovjek, vidi se na prvi pogled. Uljudan gospodin, poznat u Evropi.

Nikola: Pušti ga. Ako se ne śetim, znaće on – čim je takav kako ga opisuješ. Gospodin iz Evrope prepoznaće evropskog zeta.

Yanis (Obraća se suverenu, sa etikecijom, ali bez snebivanja): Čast mi je, Vaše Veličanstvo. Uvjeren sam da Vam mogu pomoći ovog momenta kad se čini da nemate mnogo istorijskog vremena za rasipanje. Dopustite, ja sam profesor univerziteta, doktor univerzitetske discipline koja nije nauka.

Nikola (Pokušava da odgonetne paradoks.): Pojasnite.

Yanis: Doktor ekonomije.

Nikola: Sad ste mi naprasno omiljeli! Kad kaže Nikola da to nije nauka no ekonomija, graknu iz ministarstva finansija, graknu iz ambasada, ko se sve ne izbeči.

Yanis: Grk sam. Viđećete da nije nebitno ni to što sam Grk. Imam pedagoško iskustvo: napisao sam knjigu u kojoj savjetujem kćerku po pitanjima ekonomije, marketinga, bankarstva, politike i kapitalističke gramzivosti. Knjiga je uznemirila tlačitelje, jer iznosi važne istine koje tajkuni žele da prikriju ili prikažu u lažnim dimenzijama, s obmanjujućim koloritom.

(Kralj vidno zainteresovan, s izrazom opreznog odobravanja. Sijeda za sto; pokazuje gostu da śedne.)

Yanis (Primećuje oduševljenje na Nikolinom licu i opominje): Kad neki preduzetnik, ili u širem smislu neki nadobudnik preoptereti sadašnjost, on otrči do bankara. Bankar vidi opustošenu sadašnjost i još je dodatno optereti obavezama prema budućnosti, pozajmljuje novac iz budućih dana. Crnom magijom priziva slom zajednice. Ohol, rizikuje bankrot. Novac iz budućnosti je novac niotkud! (Pauza.)

Ali, ne prenagljujte, Veličanstvo. Reći ću kasnije i nepopularne stvari. Važno je što sam u toj knjizi objelodanio kako sadašnje generacije pljačkaju budućnost naše đece i potomaka. Zavlače gramzivu ruku u Budućnost.

Nikola: U šta reče da zavlače?

Yanis: U Śutra. Zvuči poetično, pa možda i patetično, a čista je realnost. Provalili smo taj pljačkaški dijabolični trik. Bankar, on je ovđe simbol mešetara, prelazi „liniju vremena“, vrijednost budućih naraštaja prenosi u sadašnjost. Time nastaje golemi dug, dug sadašnjice. A kad sadašnjost ne može da isplati dug…nastaje krah… krah nam isporučuje krizu…

Nikola: Pojasnite još.

Yanis: Arhineprijatelj Grčke je neki Šojble, Njemac. Ne drži nas za riječ, kako vi to Crnogorci moralno velite. Stigli smo do analogije, to mi je cilj. Zamijenimo u ovoj priči novac junaštvom. Država je otvorila Centralnu banku junaštva. Centralna banka sad pozajmljuje junaštvo – niotkud! Centralna banka time, na žalost, spašava bankare, a ne ozbiljne banke na terenu. Banka neodgovornog junaštva uvodi nas u krizu, u suočavanje sa krahom. I tu je Šojble…

Nikola: Onaj što vas drži? A za šta vas inače drži, kad moram da pitam? Za rogove? Za onu stvar?…

Yanis: Za kredit! Ali Grčka ostrva nijesu za prodaju. Po njima su hodali Agamemnon i Odisej. Ni plaže ni obale. One obale na koje se iskrcao Ahil. Pa ko bi još prodao Termopilski klanac? I na koliko otplatnih rata? Maratonsko polje da razoru kalifi iz Arapskih Emirata?

Nikola: Tu Te shvatam, i cijeli veliki grčki narod. Svi imate bratski cjelov od mene… Kako da mi je tuđa ta priča? I kod nas je svaki kamen, a nema ništa drugo no kamen… pogodite šta… istorijska svetinja. Davno je rečeno, u Crnoj Gori uviđavno čeljade nema đe da iziđe sporadsebe. Oskrnaviće lokalitet.

Yanis: U Atini, kad od gorčine u duši popijemo po safu uza, a u osvit Zlatne zore, društvo zapjeva od ijeda jednu pjesmu iz Vaših kafana, ali malo u obradi (pokušava da amaterski interpretira): Cojle, Manojle, nema mi ga Šojble da dođe…

(Kralj ga sluša uljudno, ali gleda u neki akt i olovkom daje taktove udarajući po stolu.)

Yanis: Gospodaru, oprostite. Uhvatile su me emocije, jaka su śećanja… Donosim Vam prijateljsko upozorenje.

Nikola (Pravi aluziju na Trojanski rat): Treba li da zaziremo od Grka i kad nam donose upozorenja? Ona jesu neki darovi… Imate li sinove, Laokone?

Yanis: Rekoh li da sam razgovarao sa kćerkom. Ali nijesu to samo porodični razgovori, dijete je tu zgodna metafora. No prije toga evo i jedan modifikovani stari aforizam: Čuvajte se, Danajci, i kad vam kredite donose! Ne idite u Evropu. To košta dvojako. Bukvalno, treba vam novac da odete; smještaj na Zapadu papreno košta, provijant je skup. Vi sa svitom. To košta. Crna Gora nema taj novac, udjeljivanje pomoći je muka duhu. Ne zavlačite ruku u budućnost Vašeg malog naroda. Drugo, važnije: osiromašićete istoriju svog naroda, ako otputujete. Taj trezor, kako čujem i znam, nije mali. Dragocjen je, no sklon propadanju. Zaštitite ga od truljenja, bez odlaganja. Vi ste taj koji može da reparira i koji je pozvan da udahne novi sjaj prošlosti. Popravite ovaj džeferdar za početak.

Nikola: Na čemu se temelji Tvoje uvjerenje da me potrebno upozorit?

Yanis: Zar treba da Vas uvjeravam da jedan Grk može kompetentno da priča šta je vrijednost kulturne istorije. Imati svoj jezik koji daruje termine i bogati jezike drugih naroda – grčki je ponos; svi bitni pojmovi nauke i umjetnosti i politike imaju grčki korijen. Imati mitove koji kroz snažne simbole govore mnogo o sudbini čovjeka na Zemlji – veliko je postignuće. Imati društveni život star nekoliko milenijuma, koji je obrazac modernih civilizacija! Imati sjajne istorijske paradigme kao što su Termopile i Maraton. Izmisliti Olimpijske igre. Imati filozofa Sokrata!

Nikola: Ja cijenim Sokrata. (Sa osmijehom) Mada sam gledniji od njega. Bojao sam se da mi ne preporučite Diogena. Nije nam kriti, monarsi vole kad je malo zastrto, naročito u poznim godinama.

Yanis (Oporo): Stanite iza tih riječi. Ovo je čas da se ispije kukuta i osvježi slava i Grka i Crnogoraca. Ne idite u lutanja, Evropa je puna monarha na izdisaju, sa šarenim klovnovskim svitama. Osjeća se zadah srednjeg vijeka od Velsa do Urala. Vi Crnogorci kažete: čuje se zadah, i ta vam valja! Računica je prosta koliko i tragična za svako čeljade. Vi ste u sredini osme decenije. Prošli ste sve stepenice vlastodržačkog pentranja. Bili ste Knjaz. Bili ste Knez. Bili ste Kralj. Kralj je isto što i car, podrazumijeva se – ali Vi ste šćeli otklon od tradicije Šćepana Malog. Riječju, imali ste milost i sreću dugog života. Živjeli Ste dva Njegoševa vijeka. Sokrat je…

Nikola (Nestrljivo pokazuje rukom): Evo preko bine je razred đaka u zasijedanju. Da im održite čas o tradiciji i slobodi?

Yanis (Sa grkim osmijehom): Hoću, sa zadovoljstvom notornog nastavnika. No ostajem Vam dužan još jednu priču, dopustiće mi Vaše Blagorodstvo. Kratka je to skaska, može s nogu da se pripovijeda. Tiče se Bergsona. Vi ste ljubitelj francuskog duha, zanimaće Vas. A i da se odmaknem od mojih Grka, prepotentni jesmo s našim zvocanjima o doprinosima evropskoj kulturi.

Nikola (Tolerantno, cupka stopalom): Evo slušam francusko naravoučenije, gospodine.

Yanis: Dakle, francuski filozof Bergson mogao bi se, u mom veselom prevodu, zvati Brđanin. Zaista činim to sa simpatijama. Mislim da Vam se sviđa prevod, skoro je bukvalan a tako adekvatan za ovo podneblje. Sokrat je, budući stavljen pred nečasni morani izbor, bez mnogo pompe izabrao smrt. I to je svima poznat slavni primjer. Ali Bergson, otkud on u ovom kontekstu? Taj Bergson je odbacio slavu i privilegije, sve te ugodnosti koje mu je vlast štedro nudila bacio je pod noge lijenjim Višijevcima (tvorcima antisemitskih zakona) u Drugom svjetskom ratu. Bergsonov izbor je bio ovaj. Stao je…

Nikola (Zabrinuto i razgovijetno): Gospodine, šta je to Drugi svjetski rat?

Yanis: Onaj koji će doći kao nastavak ovog rata. Pa moramo da ih razlikujemo, otud Prvi i Drugi.

Nikola (Zamišljeno): Ovaj sadanji zovemo Velji rat. Zato što pridjev velji nema komparaciju. Kako bilo, ovaj tvoj drugi moraće bez mene…

Yanis: Bergson, odbivši ponude i milosti, stao je u jevrejski red za gubilište. Dođe vrijeme da se odbace titule, hijerarhijske insignije i trula slava. Tog trena bio je on samo Jevrej. Paradigmatično filozofski stav. Sokratovski etično. Malo se priča o tome. Nema istorijske distance, reklo bi se. Kao da se događaj zbio juče. Jeste, Sokrat nas zabavlja u polutami istorije, ali Bergson boli, on je još na bini zbivanja, zavjese nijesu sasvim pale. O tome ćute fašisti, jer se ne stide. Ćute kvislinzi, jer se stide.

Nikola: Nijesam najbolji sa grčkim jezikom, a slažem se da bismo svi morali da ga govorimo. Šta je kvisling?

Yanis: Norveška riječ kvisling. Nije loš ovdašnji termin potuđenik.

Nikola (Umorno): Šta je meni činiti s Vašim Brđaninom?

Yanis: Vaše veličanstvo! Ovog momenta vi ste samo Crnogorac. Ništa više. Ako ne uviđate taj prosti fakat, ne možete reći da Vas niko nije upozorio. Mene što se tiče, neću se ozlojediti na pokušaj ignorisanja. Ja sam ipak tek neki profesor iz jedne suśedne prijateljske zemlje. (Smije se) Sad odoh preko puta – imam obaveze prema omladini. I, da ne zaboravim – s poštovanjem od mene: vizit karta. (Vadi iz džepa karton veličine dopisnice i stavlja ga na kraljev sto.)

Yanis (Ulazi u razred da priča lekciju iz grčke istorije; na izlazu se osvrće i jetko veli kralju): Poginite u beznadnoj bitki, uveličajte istoriju Crne Gore! Vi to hoćete. Vi to čak želite, ali ne možete da prepoznate svoju želju u smutnom trenutku. Evo je, stoji pred Vama, protrljajte oči. Ta smrt bi bila istinita. Crnogorci bi je prepoznali kao lijepu smrt. Platon je učio da je ljepota bljesak istine; ljepota je rođaka istine. U Crnoj Gori ljudi žude za lijepom smrti, mnozini ona izmakne u tom najboljem izdanju. Ali ni to nije jedino. Ostavite Cetinje. Sklonite se sa vojskom i narodom. Država su ljudi, ne duvar. Civitas viri sunt, non moenia.

Nikola: Milena, nu poviri u dvorište. Da nije unutra veliki drveni konj?

Milena: Konj je, Nikola, u dvoru. I to odavno. A sigurno nije drveni.

Nikola (Zove sekretara): Medojeviću! Pročitaj mi ovu vizit kartu, zaturio sam naočare. A magli mi se pred očima i kad su mi na nosu.

Medojević (Čita): PLATON: Ono što kaže Sokrat je laž. (Prevrće karticu i čita sa druge strane) SOKRAT: Istina je to što kaže Platon.

Nikola: Eto ti ga sad! Prevedi, jadan.

Medojević (Oklijeva, zamuckuje. Upire kažiprstom u nos): Sokrat, kao… dok Platon…

Milena (Pomaže iz pozadine): Sve je tu naški, Nikola. Jedino su strana imena. Ona se lako prevode. Umjesto Platon, stavi Nikola. Umjesto Sokrat, stavi Jagoš. (Jačim glasom) Otarasi se Medojevića. Stoput ti velim: kad laže, dodiruje nos.

Nikola (Čita sa lica, onda sa naličja. Dva, tri puta tako. U stvari, mrmlja, svaki put gledajući u publiku.): NIKOLA: ono što kaže Jagoš je laž. JAGOŠ: Istina je to što kaže Nikola.

Kraj Fokusa 4

**
**