Fokus 5: Leonida Lavlje Srce

Fokus 5

LEONIDA LAVLJE SRCE

Yanis nosi transparent sa ovim natpisom. Na transparentu su jasno izvučene granice Crne Gore, sa prepoznatljivim likom lava, tekst je unutar granica. Yanis ulazi u učionicu i sklanja transparent u neki ugao, potom stoji kod katedre

(Učiteljica i đaci stoje u čast važnog gosta koji je upravo ušao. Ljubi ruku učiteljici, naklon prema đacima.)

Učiteljica: Đeco, śedite. Jedan evropski gospodin, učen i drag čovjek, obratiće nam se danas na ovom času. Neočekivan, ali srećan trenutak. Pitam vas: ko je izmislio riječ heroj?

Đaci (Uglas): Crnogorci!

(Utrčava Jaglika. Kasni. Zbunjena je i posramljena, premješta svoja bosa stopala, ali tu nema spasa. Yanus gleda njena pomodrela stopala, ganut je.)

Učiteljica: Śedi i slušaj. Taman smo počeli. Ko je izmislio riječi sfera? Kosmos, filozofija? Fizika, atom…

(Oprezno ćutanje u razredu. Blažu je nešto na vrh jezika, ali i on oklijeva da podigne ruku)

Petar (Najzad. Citira): Čini mi se Njegoš. „Našu sferu da noć ne polazi, bi l’ ovako lice neba sjalo?“

Učiteljica: Otkud nama dragocjena i često zanemarena riječ logika?

Jaglika: Iz Amerike. Kad je moj stric otišao za Ameriku, pričaju da je rekao: „Ojdo ja preko bare, da ste zdravo svi, ođe više nema nafake, a ni logike.“

Učiteljica (Posle kratkog smijeha u učionici): Sve ove riječi su se raširile iz Grčke. Ove i na hiljade drugih preuzeli smo od njih. Taj stari umni narod postavio je temelj društva, nauke i umjetnosti, zasnovao kulturu Evropljana. Imamo čast da vidimo i čujemo jednog rođenog Grka.

Yanis: Đeco, ja sam učitelj i profesor , vaš prijatelj. Došao sam da vas pozdravim i podržim. Da vas okuražim. Moj narod nije nadmen, i mi pozajmljujemo od suśeda. Kuraž nam je došlo od Francuza, a naslućujem da je kod vas kuraž neophodna u danima koji dolaze. Tako i treba da bude. Rekli su mi da Crnu Goru često zovu Srpska Sparta?

Blažo (Brzo i odlučno): Ne, Gospodine.

Pavle (Smjesta ga demantuje). Ali, jeste, jeste! Sto posto, Gospodine.

(Dok Varufakis nastavlja da priča, Blažo diskretno prelazi u klupu iza Paje i udara mu čvrgu. Učiteljica sjedi u klupi sa đacima, i ne obraća pažnju na čarke.)

Yanis: Pričaću vam o jednoj herojskoj bici mog naroda, o kuražnom postupku. Ona se odigrala u klancu koji mi nazivamo Termopile. Sad je to mjesto poznato širom svijeta, postalo je pojam koji nas uči vrijednostima slobode. Vi u Crnoj Gori dobro znate šta su klanci. I imate smisla za slikovit jezik; rekli su mi za ambis Neviđeo. Ali prije svega da vas izvijestim: već sam razgovarao sa vašim Kraljem. Pričao sam mu da se mi u Grčkoj ponosimo filozofom koji se zvao Sokrat. I vama ukratko ću reći, svaki đak mora da zna osnovno o Sokratu. Koji đak? Bilo koji i svuđe. On nije pisao filozofiju, nego živio filozofiju. Nije mario da piše, iza njega nemamo pisanih djela.

Blažo: Po čemu je onda veliki i najveći?

Yanis (Tajanstveno): Najveće njegovo djelo je… samoubistvo. Razlog i način smrti izučavaju filozofi i pišu o tome. Brdo knjiga napisano je o Sokratu koji nije mario da piše. Želio je da se grčki problemi rešavaju u Grčkoj. Lažno i maliciozno su ga…

Jaglika: Gospodine, molim, šta znači maliciozno?

Yanis: To znači: zlurado, zlobno.

Jaglika: Najbolje razumijem riječ pakosno, ako dopustite, gospodine.

Yanis: Baš tako. Rekli su pakosnici da ne poštuje bogove, da kvari mlade. To nije bilo tačno, a kleveta je ostavila teške posljedice. Filozof nije htio da se brani od laži, niti da bježi iz svoje domovine. Nije imao advokata da sve demantuje. Priznao je sud, prihvatio smrtnu presudu i popio otrov. To je čin na koji se odluče tek najodvažniji među ljudima. Vođe naroda bi morale biti od takve moralne čvrstine. I intelektualna elita, posebno.

Petar: Ja znam neke koji su hrabri, ali nijesu elita. Oni su seljaci, gospodine.

Yanis: Potrebna upadica, hvala mladiću. Razumijem i te kako. Krivo sam rekao. Ljudi se ne rađaju kao elita, nego to postaju, ako izgrade vrline. Nije se Sokrat ubio što je bio elita, no ga svrstavamo u elitu zato što je bio sposoban da se ubije. Dragi mladi ljudi, elita su oni u ovom smislu najsposobniji među nama; oni treba da nam pokazuju smjer kretanja ka budućnosti.

Jaglika (Emotivno, ozarena iskrom śećanja): Animus Facit Nobilem. Je li žalio što umire?

Yanis (Rezignirano): Ne mnogo. Ionako mu se prirodna smrt bližila. Ljudska sudbina nas ćera na pokornost i smernost.

Blažo: Gospodine, koje su mu bile posljednje riječi? U vezi posljednih riječi se kod nas mnogo laže. Kako je u Grčkoj?

Yanis: Poslednje o čemu je brinuo bile su oproštajne riječi. Brinuo je da ne ode dužan. Nekom Asklepiju je dugovao pijetla!

Pavle (U nevjerici, sa nipodaštavanjem duga): Dugovao ko-ko-ta?

Yanis: Baš tako. Rekao je da se od njegovih sredstava namiri čovjek koliko treba za jednog kokota. To su mu bile zadnje riječi.

Blažo (Gleda iznad svih, ka plafonu): Ovo može biti istina!

Yanis: I otrovao se potom mirne savjesti. Vidite, gubilište može biti ovakvo ili onakvo. Do današnjih dana vlast strijelja krivce, prave ili lažne. Na Cetinje se veli: mušketati. Grđe je kad se osudi čovjek na vješanje. Mnogi junaci su pisali molbe da ih pogube na drugi način, a ne konopcem. Vješanje nije dostojanstvena smrt. Nije to ni smrt od metka, ipak strijeljanje čuva ponos čovjeka koliko toliko. Grčki otrov je u tom pogledu najpoželjniji – umire se u krevetu, kao da je osuđenik zaspao. Eto, Sokrat je imao snage da smireno, svjesno napušti ovaj svijet – dostojanstveno, bez drame i panike.

Đak sa tablom: Kakav tip!

Yanis: Ali sad važna tema: Odbrana slobode. Persijanski vladar Kserks, nekad davno, pokrenuo je silnu vojsku za okupira našu domovinu i opljačka blaga. Sačekali smo Persijance u klancu Termopile. Na čelu naših ujedinjenih gradova stao je kralj Leonida. Nas je bilo sedam hiljada, a Persijanaca 200 hiljada. Agresorski vođa Kserks tražio je da Leonida potpiše kapitulaciju i preda oružje. Leonida je odbio da preda oružje i kratko poručio zlotvoru: „Dođi i uzmi“. On je znao da se ta brojna rulja ne može zaustaviti. Odlučio je da im zagorča napredovanje i uđe u legendu. Baš kao i četa Crnogoraca na Ljubinom grobu. Grčka izvidnica je javila: Persijanaca je toliko da ispaljenim strijelama mogu da pomrače sunce. Borci na braniku otadžbine su hladno komentarisali: „Dobro, borićemo se po hladovini! Inače, Leonida znači Lavlje srce. To vam je blisko. Ja vidim lava na vašem barjaku!

(Kratka kontemplacija o čudesnim događajima.)

Učiteljica: Da vidimo đeco, šta se vama najviše dopada iz ove divne priče?

Jaglika: Meni se najviše dopada kad je Leonida rekao: Ko goj nije vježbao da ratuje ka mi Spartanci, neki ide kući. I ko goj nema sina, neka ide kući. Mi ostali ostajemo da poginemo.

Yanis: Istina je! Ali ja o tome nijesam ni riječ rekao… Pa kako?

Jaglika: Meni je pričao moj đed.

Pavle (Ustaje odlučno): Meni se dopada onaj dogovor ili odgovor, ne znam kako se tačno shvata, ali glasi: „Dođi i uzmi.“

Blažo (Skače iz klupe kao poparen): I meni se gospodine sviđa replika „Dođi i uzmi.“

Učiteljica: E hvala bogu da se vas dvojica složite u nečemu!

Blažo: Potpuno pogrešno, učiteljice. A oprostite na bezobrazluku. Razlikuju se ova dva odgovora kao nebo i zemlja. Pavle sve površno prihvata, vazda, i nikad ne razumije. On misli: dođi da uzmeš. A ova izreka znači: dođi ako smiješ da uzmeš naše, nos ćemo ti slomit! Gospodine? (Smijeh u razredu. Yanis je śeo za katedru.)

Pavle (Zlobno i kroz zube): Ćeraćemo se ja i ti još!

Bosi đak: Meni se najviše dopalo da je Grka bilo 30 puta manje. Tako sam ja izračunao na tabli da je 210 hiljada podijeljeno sa 7 hiljada jednako 30. A sviđa mi se…

Yanis (Prekida ga uz osmijeh): Ali ja sam rekao 200 hiljada?

Bosi đak: Dvesta deset je jedna dobra aproksimacija…

Učiteljica: Prekinuli smo te, htio si nešto da zaključiš.

Bosi đak Filipides: A sviđa mi se zato što je danas u ovom poganom ratu u Crnoj Gori slična proporcija. Pa vjerujem da će posle nas da ostane legenda koja će da živi koliko i grčka. Eto to je moje nadanje. Ne može se uvijek donositi pobjeda. Ali Sloboda mora ostati netaknuta.

Učiteljica: Ko se danas spremio za recitaciju?

Petar (Objašnjava): Molim da ja recitujem pjesmu koja mi se dopada. Ja i ne znam ko ju je napisao. Mnogo više volim da crtam, ali u ovoj pjesmi vidim sliku koju će jednom da naslikam. I moja će slava da grune!

Pavle (Podrugljivo namiguje Blažu, govori ispod glasa): Lumbarda znači stari top!

Učiteljica: Petre, ne slušaj dobacivanja. Tvoje objašnjenje je uspjelo. Izađi i recituj bez izvinjenja.

Petar (Recituje kod mikrofona):

POHVALA ŚENICI

Patriotski sedmerac

Leden steže januar

Da puca cer u gori

Malena tica, tica car

Drhti, ponosom gori

Augur (Ulazi u hitnji, šapuće nešto učiteljici)

Učiteljica: Đeco, kod nas je sad Augur našega Kralja. Želi i on da čuje pjesmu. Sve o ticama, bile male ili velike, njega se tiče. Od punoće znanja zavisi kvalitet njegovih proročanstava.

Petar (nastavlja recitovanje):

Viđi malu śenicu

Hrabri ovo dvorište

Cvokoće a pšenicu

Nema i ne ište

Ona je stanarica

Ne leti đe je bolje

Adio Pariz, Nica

Ostajem drage volje

Leden steže siječanj

Krov doma štite štice

Dok stogodnji puca panj

A paperje śenice

(Aplauz koji slabi kako i svijetlo gasne na bini. Zavijanje vjetra se čuje, pa i ono jenjava.)

Kraj Fokusa 5